Strah je u našim životima posljedica osobnih iskustava proživljene boli, ali isto tako i nešto što nismo doživjeli sami, već smo čuli iz priča drugih ljudi, pa to očekujemo.
Strah od stomatološkog posjeta i zahvata spada u tu kategoriju doživljene boli ili usmene predaje ljudi s kojima razmjenjujemo iskustva.
Lijepo vas molim, nemojte nikada plašiti djecu "zubarom" i prenositi svoja tzv. negativna iskustva na mališane. Kasnije je gotovo nemoguće privoljeti djecu na zahvat o kojem su čuli sve najgore. Strah ima pozitivnu ulogu u onoj mjeri dok nas upozorava na opasnost. Pri tome razvijamo korisne i brze reakcije (nemir, ukočenost, ubrzani rad srca, znojenje...) ono što nam omogućuje izbjegavanje "opasnih situacija".
Taj prirodni obrambeni mehanizam baštinimo od naših davnih predaka kojima je on služio za preživljavanje.
Te reakcije zbivaju se na podsvjesnoj razini i teško ih je kontrolirati. Stomatološki zahvati samim time što se izvode na ljudima koji po prirodi stvari osjećaju dijelove svoga tijela, spadaju u kategoriju bolnih radnji. To kod pacijenata izaziva strah.
Očekivana bol je izrazito velika, a samim time i broj ljudi koji strahuje od stomatološkog posjeta. Dakle, podsvjesni obrambeni mehanizam: bol = strah = izbjegavanje po nas "opasne situacije" u stomatološkoj ordinaciji ima za pacijente negativan učinak.
Zašto?
Svojim nemirnim, refleksnim reakcijama otežava se sam tijek zahvata koji nije nimalo lagan jer se izvodi na malom, teško dostupnom prostoru u uvjetima koji su daleko od idealnog.
Lijepo vas molim, nemojte nikada plašiti djecu "zubarom" i prenositi svoja tzv. negativna iskustva na mališane. Kasnije je gotovo nemoguće privoljeti djecu na zahvat o kojem su čuli sve najgore. Strah ima pozitivnu ulogu u onoj mjeri dok nas upozorava na opasnost. Pri tome razvijamo korisne i brze reakcije (nemir, ukočenost, ubrzani rad srca, znojenje...) ono što nam omogućuje izbjegavanje "opasnih situacija".
